Sporazumni razvod, razvod po tužbi, prestanak izvanbračne zajednice te pitanja uzdržavanja i roditeljske skrbi
Razvod braka po tužbi
Ako sporazum nije postignut, razvod se pokreće tužbom jednog bračnog druga.
Sud tada odlučuje o:
- samom razvodu braka,
- roditeljskoj skrbi,
- mjestu stanovanja djeteta,
- kontaktima s drugim roditeljem,
- uzdržavanju djeteta,
- eventualnim zaštitnim mjerama
U svim odlukama sud prvenstveno vodi računa o najboljem interesu djeteta.
Važno je napomenuti da se prije pokretanja postupka razvoda braka u pravilu mora provesti obvezno savjetovanje, dok je obiteljska medijacija dobrovoljan postupak.
Sporazumni razvod braka
Sporazumni razvod braka moguć je ako su oba bračna druga suglasna o razvodu te ako su postigla dogovor o roditeljskoj skrbi i izradila plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Ako je riječ o sporazumnom razvodu braka, postupak se pokreće tim zajedničkim prijedlogom te se provodi izvanparnični postupak, budući da sud u tom postupku ne rješava spor između stranaka, već odlučuje o odobravanju postignutog sporazuma roditelja i bračnih drugova.
Ako jedan bračni drug naknadno odustane od sporazuma, a drugi i dalje ostane pri zahtjevu za razvod, smatra se da je podnesen zahtjev za razvod braka po tužbi te se postupak nastavlja kao parnični postupak.
Za suđenje u povodu prijedloga za sporazumni razvod braka nadležan je sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.
Uz prijedlog za sporazumni razvod braka potrebno je priložiti izvješće o obveznom savjetovanju te ispunjen i potpisan plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Plan treba biti dostavljen u dovoljnom broju primjeraka za stranke i za sud (4 primjerka – po 1 za svaku od stranaka i 2 primjerka za sud). Ako je izvješće o obveznom savjetovanju starije od šest mjeseci, sud će prijedlog za sporazumni razvod braka odbaciti te će stranke prije ponovnog podnošenja prijedloga morati ponovno pristupiti obveznom savjetovanju pri Hrvatskom zavodu za socijalni rad.
Razvod braka bez zajedničke maloljetne djece
Kada bračni drugovi nemaju zajedničku maloljetnu djecu, postupak razvoda jednostavniji je jer nama obveznog savjetovanja ni medijacije. Bračni drugovi tada mogu zajednički podnijeti prijedlog za sporazumni razvod braka ili jedan od njih može podnijeti tužbu za razvod.
Sud odlučuje o razvodu bez uključivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, osim ako postoje neke posebne okolnosti koje zahtijevaju dodatnu zaštitu.
Postupci će se voditi kako je ranije opisano, uz razliku da nije potrebno prilagati dokumentaciju koja se odnosi na obvezno savjetovanje, obiteljsku medijaciju niti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
Prestanak izvanbračne zajednice
Ako izvanbračni partneri imaju zajedničku maloljetnu djecu, pitanja roditeljske skrbi uređuju se na sličan način kao kod razvoda braka. I u tom slučaju prvi korak je obraćanje Hrvatskom zavodu za socijalni rad i provođenje obaveznog savjetovanja.
Ako roditelji postignu dogovor, sud može potvrditi njihov plan roditeljske skrbi. Ako ne postignu dogovor, svaki od roditelja može, nakon provedenog postupka pred Zavodom pokrenuti sudski postupak tužbom, u kojem koji će sud donijeti odluku o spornim pitanjima koja su vezana uz stanovanje djeteta, roditeljskoj skrbi, kontaktima s drugim roditeljem i o uzdržavaju djeteta.
Uzdržavanje djeteta
Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, neovisno o tome živi li dijete s njima te imaju li roditeljsku skrb ili ne. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi te obveze. U slučaju da roditelj ne uzdržava dijete, obveza može preći pod zakonskim uvjetima na baku i djeda po toj roditeljskoj liniji, a u određenim slučajevima i na maćehu ili očuha.
Pri određivanju uzdržavanja uzimaju se u obzir potrebe djeteta (školovanje, zdravstveno stanje, prihodi i ostalo) te mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, uključujući njegova primanja i druge zakonske obveze.
Roditelji mogu sporazumno dogovoriti iznos uzdržavanja u okviru plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Ako dogovor nije postignut, o uzdržavanju odlučuje sud u postupku razvoda ili uređenja roditeljske skrbi.
Obiteljski zakon propisuje minimalne iznose uzdržavanja prema dobi djeteta:
- do 6 godina: 17% prosječne neto plaće
- od 7 do 12 godina: 20% prosječne neto plaće
- od 13 do 18 godina: 22% prosječne neto plaće
Iznimno, uzdržavanje djeteta može biti određeno i u nižem iznosu, ali ne manjem od polovice zakonskog minimuma, primjerice kada obveznik uzdržavanja uzdržava dvoje ili više djece ili kada dijete vlastitim prihodima djelomično pridonosi vlastitom uzdržavanju.
Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi jednom godišnje objavljuje tablice s procijenjenim potrebama djece prema dobi, prihodima roditelja i troškovima života u Republici Hrvatskoj.
Uzdržavanje se u pravilu određuje od dana podnošenja zahtjeva, no roditelj koji nije plaćao uzdržavanje može biti obvezan naknaditi dospjele, a neisplaćene iznose i za prethodno razdoblje. Potraživanje naknade zastarijeva u roku od 5 godina od dospijeća svakog pojedinog obroka.
Roditelji su dužni uzdržavati i svoje punoljetno dijete koje se redovito školuje, odnosno pohađa srednju školu, fakultet ili druge programe obrazovanja u skladu sa zakonom, najdulje do navršene 26. godine života. Ako se dijete nakon završetka školovanja ne može zaposliti, roditelji su ga dužni uzdržavati još godinu dana, pod uvjetom da nije navršio 26 godina. Punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad ima pravo na uzdržavanje dok takvo stanje traje.
Roditeljska prava uvijek nose i roditeljske obveze, a najveća među njima jest da, unatoč međusobnim nesuglasicama i prekidu zajedničkog života, roditelji zaštite dijete od sukoba odraslih i očuvaju njegov osjećaj sigurnosti, ljubavi i pripadnosti.