Nasilje u obitelji je društveni problem. U povijesti, pa nekad i danas, u društvenoj je svijesti bilo da je nasilje u obitelji privatan problem koji bi obitelj trebala riješiti između svojih članova. Na sreću, sada imamo zakonodavstvo koje, sve više, nasilje u obitelji stavlja u društveni kontekst i naglašava da je bilo koje nasilje, pa tako i u obitelji nedopustivo.
Prema članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( NN126/19) nasilje u obitelji je:
„Primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci te zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.“
Osim ovim zakonom, nasilje u obitelji je zaštićeno obiteljskim zakonom, kaznenim zakonom te različitim protokolima za postupanje u slučaju nasilja u obitelji.
U slučajevima nasilja u obitelji važna je i pojedinačna procjena žrtve u kaznenim postupcima
Prema članku 22. Europske direktive 2012/29/EU: Zbog osobite ranjivosti žrtava na sekundarnu i ponovljenu viktimizaciju, zastrašivanje i odmazdu, države članice osiguravaju da žrtve dobiju pravovremenu i pojedinačnu procjenu da bi se utvrdila posebna potreba zaštite žrtava kaznenog djela. Ta odredba je transponirana i u naše zakonodavstvo, pa je člankom 43 a. Zakona o kaznenom postupku uvedena pojedinačna procjena žrtve, ono što je posebno značajno kod pojedinačne procjene jest to što žrtve u odnosu na koje su utvrđene posebne potrebe zaštite stječu dodatna prava koja inače ne bi imale.
Pojedinačna procjena osobito uzima u obzir osobne značajke žrtve, vrste ili prirodu kaznenog djela te okolnosti kaznenog djela. Neke od mjera koje su, u kaznenom postupku, dostupne žrtvama s posebnim potrebama zaštite su: da saslušanje žrtve provode stručnjaci koji su za to osposobljeni, da se saslušanje žrtve provodi u prostorijama koje su određene ili prilagođene za tu svrhu, da žrtvu uvijek saslušava ista osoba, osim ako je to protivno dobrom pravosuđu te da saslušanja žrtava spolnog nasilja, rodno uvjetovanog nasilja ili primjerice, u ovom slučaju nasilja u bliskim odnosima , osim ako ih provode državni odvjetnik ili sudac, provodi osoba istog spola kao i žrtva ako žrtva to želi pod uvjetom da se ne ugrozi tijek kaznenog postupka.
Osim ovih mjera, postoje mjere koje su dostupne žrtvama tijekom sudskog postupka a to su, primjerice: izbjegavanje kontakta između žrtve i počinitelja korištenjem komunikacijske tehnologije, saslušavanje žrtve u sudnici bez njezine prisutnosti, mjere saslušavanja bez prisutnosti javnosti te mjere izbjegavanja nepotrebnog ispitivanja o privatnom životu žrtve koji nije povezan s kaznenim djelom.
Pojedinačnu procjenu provode policijski službenici, državni odvjetnici i suci.
Organizacije civilnog društva koje pružaju podršku žrtvama nasilja u obitelji mogu dati svoje mišljenje, preporuku temeljem rada sa žrtvom koju tijelo koje provodi procjenu može razmotriti.
Kome se žrtva može obratiti ako je doživjela nasilje u obitelji?
Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, naglašava se obaveza prijavljivanja nasilja u obitelji te dužnost zdravstvenih djelatnika, djelatnika socijalne skrbi, psihologa, socijalnih radnika, socijalnih pedagoga i djelatnika odgojno – obrazovnih ustanova, da nasilje u obitelji, za koje su saznali u obavljanju svoje dužnosti, prijave policiji ili nadležnom općinskom državnom odvjetništvu.
Žrtva, također, prijavljuje nasilje policiji ili nadležnom općinskom državnom odvjetništvu. Obaveza centara za socijalnu skrb, policije, zdravstvenih ustanova, odgojno – obrazovnih ustanova te pravosudnih tijela je poduzimanje mjera potrebnih za osiguranje ustroja, organiziranosti, opremljenosti i dovoljnog broja specijaliziranih stručnjaka koji se u njihovom djelokrugu bave problematikom nasilja u obitelji.
Lana Peto Kujundžić, sutkinja za mladež , zaposlena na Županijskom sudu u Zagrebu te stručnjakinja koja se bavi promicanjem prava djece i ranjivih skupina, naglašava važnost da žrtva nasilja u obitelji bude osnažena i sposobna prijaviti nasilje jer nekad prođe dosta vremena od početka nastanka nasilja do saznanja određenih institucija i stručnjaka da se nasilje u obitelji počinilo.
Ukoliko ste žrtva nasilja u obitelji te vam je potrebna pravna i psihološka pomoć, emocionalna podrška prilikom prolaženja postupka prijave nasilja, sudskog postupka i/ili bilo koje druge usluge iz naše nadležnosti, obratite se nama na telefonski broj: 020 311 625, e – mailom info@desa-dubrovnik. hr ili osobnim dolaskom na adresu Frana Supila 8.
Tekst pripremila:
volonterka DEŠE – Ana Žerovnik Vidak