Ugovorno tijelo: Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike
Partneri na projektu: Grad Dubrovnik i Udruga za podršku žrtvama i svjedocima
Vremensko trajanje projekta:
- Početak provedbe: 01.12.2020.
- Očekivano trajanje: 1 godina
- Odobreni iznos: 150.000,00 kn
Ciljevi projekta:
- Opći cilj poziva: Standardizacija pružanja usluga žrtvama nasilja u obitelj te izgradnja kapaciteta u Dubrovačko – neretvanskoj županiji za osiguranje pravovremene psihološke i pravne pomoći te pojačana prevencija nasilja u obitelji u lokalnim zajednicama nositelja i partnera.
- Specifični cilj poziva: Osnaživanje i jačanje kapaciteta Savjetovališta DEŠE, osoba zaposlenih u institucijama za pružanje podrške i pomoći žrtvama nasilja u obitelji na području Dubrovačko- neretvanske županije.
Nasilje u obitelji predstavlja ozbiljan društveni, a ne samo obiteljsko privatni problem i kao takav prepoznat je kroz nacionalne propise kao prekršajno i kazneno djelo (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Obiteljski zakon, Zakon o socijalnoj skrbi, Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji) te zahtjeva sveobuhvatan pristup koji je detaljno razrađen u Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017.-2022. Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, obiteljskim se nasiljem smatra tjelesno nasilje, tjelesno kažnjavanje, psihičko nasilje (prijetnje, zastrašivanje, vrijeđanje, ponižavanje), spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje te zanemarivanje potreba osoba s invaliditetom i osoba starije životne dobi.
Žrtve obiteljskog nasilja trebaju stručnu pomoć i podršku te zaštitu. Obiteljsko nasilje ostavlja na žrtvu teške i dugotrajne posljedice, fizičke ozljede, psihičke teškoće te promjene u ponašanju. To dovodi do poteškoća na radnom mjestu i u socijalnim odnosima; događa se potpuna izolacija žrtve od obitelji i prijatelja čime ona gubi socijalnu mrežu, odlazak iz nasilnog odnosa znatno je otežan, a uloga lokalne zajednice je još važnija.
Nasilje u obitelji predstavlja svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog i ekonomskog nasilja, a namjera nasilnika ovim postupcima jest uspostaviti moć i kontrolu nad žrtvom. Nasilje ne mora biti samo fizičko; vrijeđanje, ismijavanje, prijetnje, čitanje pošte, uhođenje ili drugi postupci koji kod žrtve izazivaju povredu dostojanstva te dovode do uznemirenosti i straha također su oblik nasilja.
Nasilje je potrebno odmah zaustaviti, a žrtvi pružiti svu potrebnu stručnu pomoć i podršku zato što nasilje ostavlja negativne posljedice i utječe na brojne aspekte života: narušeno fizičko i mentalno zdravlje osobe, kognitivno funkcioniranje, emocije i raspoloženje, ponašanje, narušeni ili prekinuti odnosi sa prijateljima i drugim bliskim osobama kao i slabija produktivnost na poslu pa čak i gubitak posla.
Kazneni zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakon o kaznenom postupku koji je stupio na snagu nedavno, 01. siječnja 2020. godine problematiziraju i osnažuju borbu protiv nasilja.
Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji žrtva ima gotovo identična prava kao ona predviđena Zakonom o kaznenom postupku, primjerice da je ispituje osoba istog spola, tajnost osobnih podataka te isključenje javnosti. Valja naglasiti da žrtva ima pravo na policijsku zaštitu, po nalogu suda, u svrhu uzimanja osobnih stvari prilikom napuštanja zajedničkog kućanstva te također ima pravo na privremeni smještaj u odgovarajuću ustanovu sukladno posebnom zakonu (čl. 6).
Žrtva nasilja u obitelji ima sljedeća prava:
1. pravo na pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji
2. pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama nasilja u obitelji
3. pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde
4. pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka
5. pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje
6. pravo da na njezin zahtjev, bez nepotrebne odgode, bude obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora
7. pravo na tajnost podataka čijim bi se otkrivanjem mogla ugroziti njezina sigurnost ili sigurnost osoba iz članka 8. stavka 1. i 2. ovoga Zakona te pravo zahtijevati isključenje javnosti u postupku pred sudom
8. pravo na opunomoćenika u postupku
9. pravo, na vlastiti zahtjev, biti obaviještena o poduzetim radnjama povodom prijave i o ishodu postupka
10. pravo biti ispitana bez neopravdane odgode nakon podnošenja prijave, pravo zahtijevati da bude ispitana u postupku pred sudom te pravo da se daljnja ispitivanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka
11. pravo biti ispitana na policiji od strane osobe istog spola
12. pravo na izbjegavanje kontakta s počiniteljem prije i tijekom postupka, osim ako prekršajni postupak zahtijeva takav kontakt
13. pravo na privremeni smještaj u odgovarajuću ustanovu sukladno posebnom zakonu
14. pravo na policijsku zaštitu i osiguranje, po nalogu suda, u svrhu neometanog uzimanja osobnih stvari prilikom napuštanja zajedničkog kućanstva
15. druga prava propisana zakonom kojim se uređuje kazneni postupak, osim onih prava koja po naravi stvari može imati samo žrtva kaznenog djela.
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji pored novčane i zatvorske kazne, predviđa i zaštitne mjere, od koji se dvije mogu izreći i na prijedlog žrtve i, premda se inače izriču kao dio presude, iznimno se mogu izreći i prije pokretanja prekršajnog postupka u situacijama kada postoji izravna opasnost za sigurnost žrtve. Te mjere su: zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji i udaljenje iz zajedničkog kućanstva (čl.13). Druge dvije mjere koje ovaj zakon predviđa su obavezan psihosocijalni tretman počinitelja nasilja i obavezno liječenje od ovisnosti.
Nerijetko, žrtve obiteljskog nasilja dugotrajno trpe nasilje nikome ne govoreći o tome što im se događa i to nije ništa neobično jer razlozi su brojni: teška ekonomska situacija, strah od nasilnika, sniženo samopouzdanje, osjećaj srama, strah da okolina neće povjerovati, osjećaj bespomoćnosti. Sve to prirodne su posljedice dugotrajne izloženosti nasilju usred koje je žrtva izgubila kontrolu nad svojim životom i osjeća se bespomoćno, istovremeno percipirajući nasilnika kao nadmoćnog.
Ako ste žrtva nasilja u obitelji, nasilje u obitelji možete prijaviti policiji, državnom odvjetništvu ili centru za socijalnu skrb. Sva tijela koja postupaju u povodu nasilja u obitelji dužna su postupati hitno.
Nasilje možete prijaviti putem online aplikacije Red Button ili putem elektronske pošte policija@mup.hr
Važni telefonski brojevi su:
Jedinstveni broj hitne službe: 112
Policija: 192
Vatrogasci: 193
Hitna medicinska pomoć: 194
Ako ste se pronašli u nekoj od ovih situacija, vi trpite nasilje. Pronađite vlastitu snagu koju nesumnjivo imate u sebi, prijavite nasilje i dopustite sebi dostojanstven život bez vrijeđanja, ponižavanja i udaraca. Potražite podršku i pomoć.
Ako ste žrtva ili svjedok/inja kaznenog djela, ili prekršajnog djela nasilja u obitelji, a trebate podršku i pomoć, obratite nam se s punim povjerenjem, na telefonski broj 020 / 311 – 625 svakim radnim danom od 8-16 sati, srijedom od 08 -18 h pisanim putem na info@desa-dubrovnik.hr ili osobnim dolaskom u prostorije DEŠE u Lazaretima, Frana Supila 8, Dubrovnik.