U DEŠINOM savjetovalištu za žrtve nasilja u obitelji podršku pruža educirana psihologinja i bihevioralno kognitivna terapeutkinja koja ima višegodišnje iskustvo rada sa žrtvama obiteljskog nasilja.
U svom radu njegujemo individualiziran pristup svakoj osobi te pružamo podršku kako bi se osoba osnažila za ostvarivanje vlastitih ishoda. Pri tom nastojimo u okruženju povjerljive i sigurne okoline informirati osobe, psihoeducirati, osnaživati i jačati žrtve te pružati podršku u preuzimanju kontrole nad vlastitim životom.
U nastavku vam pišemo kako pružiti pomoć žrtvama nasilja u obitelji, i na čemu bismo trebali raditi ukoliko se bavimo direktnim pružanjem podrške i pomoći žrtvama nasilja u obitelji.
Pitanje i predrasude
Često pitanje koje se postavlja u svakoj raspravi o obiteljskom nasilju ili intimnom nasilju prema ženi uključuje brojna pitanja poput: “zašto ona/on jednostavno ne ode?” ili „zašto nije otišla/o ranije“?
Iako je mnogo prikladnije pitanje “Zašto je nasilan/na?” želimo u nastavku napomenuti neke (od brojnih i vrlo kompleksnih) razloga zbog kojih bi žena mogla ostajati i održavati vezu s nasilnim partnerom.
- Strah – većina žena koje su žrtve intimnog partnerskog nasilja osjećaju intenzivan strah. Istraživanja pokazuju da je žena u trenutku napuštanja najizloženija ozljeđivanju i smrti od nasilnog partnera. Na neki način ona je možda sigurnija ako ostane u odnosu.
- Krivnja –žene često osjećaju jak osjećaj krivnje na pomisao da odu ili prijave nasilje. Mogu vjerovati da je zlostavljanje njihova krivnja, osjećati odgovornost.
- Stigma – Teško je priznati obiteljsko nasilje. Žene se boje stigme i da će na neki način biti okrivljene prilikom priznanja zlostavljanja.
- Financije – žene mogu biti financijski ovisne ili žrtve ekonomskog zlostavljanja radi čega nemaju pristup obiteljskim financijama zbog čega smatraju da se ne mogu brinuti o sebi i djeci u slučaju odlaska.
- Nedostatak podrške– veliki broj žena koje su zlostavljane su izolirane i nemaju potrebnu podršku obitelji ili prijatelja za odlazak.
- Nedostatak samopouzdanja – žene u velikom broju slučajeva nasilja u obitelji zaista počinju vjerovati u što nasilnik govori i sumnjati u svoje vlastite kompetencije i sposobnosti
- Nepovjerenje u sustav – ne vjeruju u sustav i da će kroz sustav dobiti podršku i osnaženje.
- Djeca – žena može ostati u nasilnoj vezi zbog djece, smatrajući da im je bolje s oba roditelja ili da će se im se oduzeti djeca.
- Razumijevanje razloga zbog kojih žena može ostati sa svojim zlostavljačem ili mu se vratiti izuzetno je važno za pružanje adekvatne podrške.
Žene žrtve obiteljskog nasilja obično su pretrpjele razne oblike zlostavljanja (psihičko, seksualno i/ili fizičko zlostavljanje ), a zlostavljači su koristili razne oblike zlostavljanja kako bi održavati stalne obrasce prisile i kontrole u raznim domenama života od roditeljstva preko druženja do zaposlenja (Stark, 2007.). Stoga, nije iznenađujuće da se obiteljsko nasilje povezuje s povišenom pojavnošću posttraumatskog stresnog poremećaja, depresije, zlouporabe supstanci, i drugih poteškoća mentalnog zdravlja
Oni koji rade s osobama koje su preživjele nasilje u obitelji trebali bi imati znanja o traumi i pomoći osobi da se nose sa ljudskim iskustvima traume i dehumanizacije kroz traumu na način da kroz poštovanje i podršku dajemo značaj iskustvu, otpornosti, samoinicijativnosti i ljudskosti svake osobe. Centralno u takvom pristupu je prepoznavanje važnosti kvalitete naših interakcija i odnosa.
Praksa temeljena na znanjima o traumi uključuje
- Prepoznavanje da trauma ima različite razorne, kratkoročne i dugoročne učinke, uključujući posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i složeni PTSP , anksioznost, depresija, emocionalna disregulacija i gubitak pamćenja.
- Naglašava važnost fizičku, psihološku i emocionalnu sigurnost za ženu.
- Pomaže u ponovnoj uspostavi osobnog osjećaja kontrole i samoefikasnosti kroz osnaživanje.
- Podržava ženu umjesto da joj govori što “treba” učiniti.
Evo nekoliko ideja o tome kako zauzeti pristup informiran o traumi u kontaktu sa žrtvom obiteljskog nasilja:
• Prepoznati i imenovati nasilje.
• Prenijeti poruku da osoba koja je preživjela nasilje nikad kriva za nasilje koje je preživjela. Poslati poruku da je odgovoran i kriv uvijek počinitelj nasilja.
• Poštujte eventualni otpor, ritam i odluke osobe koja je preživjela obiteljsko nasilje.
• Ne okrivljujte žrtvu nasilja.
• Žrtva ima pravo na svoje vlastite izbore.
• Slušajte i podržite.
Prilikom prvog kontakta sa žrtvom obiteljskog nasilja:
- Pružati podršku uz potvrđivanje onoga što osoba govori.
- Pitati o povijesti nasilja, ne požurivati, pažljivo slušati bez pritiska, razumjeti otpor.
- Važno je procijeniti stupanj opasnosti i povećati sigurnost za ženu i djecu.
- Važno je osobu informirati o svim oblicima pomoći unutar sustava i pomoći da se poveže s pružateljima usluga i drugim izvorima socijalne podrške.
- Objasniti osobi njezina prava i mogućnosti.
- Stručnjaci i institucije u radu sa žrtvama obiteljskog nasilja trebali bi usvojiti pristup bez osuđivanja u svim interakcijama s osobama koje su proživjele nasilje;
- jasno i otvoreno progovoriti o svim oblicima nasilja u obitelji, objasniti kako se koje nasilje manifestira, uključujući seksualno nasilje, ne ustručavati se postaviti pitanje, jeste li proživjeli/a, neki oblik seksualnog nasilja?
- okruženje i ponašanje stručnjaka treba biti takvo da promiče emocionalnu i fizičku sigurnost
- trebali bi komunicirati jasno na način koji promiče sigurnost
- trebali bi promicati vraćanje kontrole i izbora osobe nasuprot nametanja rješenja i odlučivanja umjesto osobe
- centralnu pozornost trebaju dati izgrađivanja odnosa povjerenja s osobom koja je proživjela obiteljsko nasilje
- upoznati osobu sa daljnim fazama tijeka postupka i mogućnostima
- osigurati u svojoj instituciji kontakt točku za daljnja pitanja i događaje koji mogu uslijediti nakon što žrtva odluči prijaviti ili progovoriti o nasilju u obitelji
- trebali bi pružati podršku u suočavanju sa stresom i traumom,
- trebali bi pružati kulturalno osjetljivu podršku
- trebali zauzeti pristup temeljen na snagama
- kroz savjetovanje raditi na jačanju samopomoći kod osobe koja se obratila za pomoć, podizanje samosvijesti i samopoštovanja
- izbjegavati patologizaciju osoba koje su proživjele nasilje u obitelji pretjeranim dijagnosticiranjem koje dovodi do osjećaja odgovornosti kod osobe koja je žrtva nasilja
- kontinuirano se educirati i sudjelovati u kvalitetnim edukacijama koje promiču najviše standarde postupanja sa žrtvama nasilja u obitelji
Kroz program PowerON-a od lipnja do studenog smo provodili 1 na 1 savjetovanje za osnaživanje, podršku i praćenje nakon izlaska iz skrbi.
Program se nastavlja i u 2024. godini te ukoliko se želite javite za podršku i pomoć, možete nam se slobodno javiti na broj telefona 020 311 625 te zakazati termin.
Program financijski podržava Ministarstvo rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike.