Mihaela Hanzijer (studentica prava u Pravnoj klinici Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu)
Besplatna pravna pomoć je koncept koji već dugo postoji u pravnoj civilizaciji, a u Republici Hrvatskoj uređuje ga Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći[1]. Postavljanjem institucionalnog okvira za pružanje besplatne pravne pomoći, tim se zakonom nastoji omogućiti socijalno i ekonomsko ugroženoj kategoriji građana osiguranje stručne i učinkovite pravne pomoći. Više je vrsta pružatelja besplatne pravne pomoći kao i oblika u kojima pravna pomoć može biti pružena, no svrha ovog instituta je jedinstvena: ostvarenje jednakosti pred zakonom, osiguranje djelotvornog ostvarenja pravne zaštite te pristupa sudu i drugim javnopravnim tijelima.[2] Ostvaruje se kao primarna ili sekundarna pravna pomoć. Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći kao pružatelji besplatne pravne pomoći predviđeni su: upravna tijela županija odnosno Grada Zagreba, ovlaštene udruge, pravne klinike i odvjetnici. Prema tom uređenju prva tri pružatelja pružaju primarnu pravnu pomoć, dok odvjetnici pružaju sekundarnu pravnu pomoć.[3]
PRIMARNA I SEKUNDARNA PRAVNA POMOĆ
Primarna pravna pomoć obuhvaća pružanje opće pravne informacije i pravnog savjeta, sastavljanje podnesaka pred javnopravnim tijelima i međunarodnim organizacijama te Europskim sudom za ljudska prava, zastupanje u postupcima pred javnopravnim tijelima te pružanje pravne pomoći u izvansudskom mirnom rješavanju sporova. S druge strane, sekundarna se pravna pomoć odnosi na pomoć koja je građanima često potrebna u samom sudskom postupku pa tako obuhvaća pravni savjet, sastavljanje podnesaka u postupku zaštite prava radnika pred poslodavcem, sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima, zastupanje u sudskim postupcima te pravnu pomoć u mirnom rješenju spora. Sekundarna pravna pomoć obuhvaća i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.[4]
KAKO ZATRAŽITI BESPLATNU PRAVNU POMOĆ
Postupak za ostvarivanje primarne pravne pomoći pokreće se izravnim obraćanjem pružatelju besplatne pravne pomoći pa se tako korisnik besplatne pravne pomoći u Dubrovačko-neretvanskoj županiji mora obratiti Upravnom odjelu za poslove Župana i Županijske skupštine. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji to je jedini pružatelj primarne besplatne pravne pomoći iako uz županijske odjele primarnu pravnu pomoć mogu pružati i za to ovlaštene udruge i pravne klinike, na području naše županije takvih još uvijek nema.
Sekundarnu pravnu pomoć korisnik može zatražiti ispunjavanjem posebnog obrasca zahtjeva i podnošenjem istog nadležnom upravnom tijelu. Obrasci za pokretanje postupka ostvarivanja sekundarne pravne pomoći obično se mogu naći na službenim web-stranicama upravnih tijela pred kojima se pokreće zahtjev ili na stranicama Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske. Za Dubrovačko-neretvansku županiju nadležno tijelo za pružanje sekundarne pravne pomoći također je Upravni odjel za poslove Župana i Županijske skupštine, a osim na razini upravne jedinice korisnici besplatne pravne pomoći za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći mogu se obratiti i Hrvatskoj odvjetničkoj komori.
TKO MOŽE OSTVARITI PRAVO NA BESPLATNU PRAVNU POMOĆ?
Besplatna pravna pomoć pravni je institut koji nastoji osigurati jednakost pred zakonom pa tako pravo na besplatnu pravnu pomoć ne ostvaruju svi, već oni građani koji bez tog instituta pred zakonom ne bi bili jednaki.
Primarna pravna pomoć može se pružiti u svakoj pravnoj stvari: ako podnositelj zahtjeva sam ne raspolaže dovoljnim znanjem i sposobnošću da svoje pravo ostvari, ako podnositelju zahtjeva pravna pomoć nije osigurana na temelju posebnih propisa, ako podneseni zahtjev nije očito neosnovan i ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje stručne pravne pomoći moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva.[5]
Sekundarna pravna pomoć može se odobriti: ako se podnositelj zahtjeva nema sposobnosti sam zastupati, ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje potrebne stručne pravne pomoći moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, ako se ne radi o obijesnom parničenju, ako u posljednjih šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva nije odbijen zahtjev podnositelja zbog namjernog davanja netočnih podataka i ako podnositelju zahtjeva pravna pomoć nije osigurana na temelju posebnih propisa.
S obzirom na vrstu postupka, sekundarna pravna pomoć može se odobriti u sljedećim postupcima: u svezi sa stvarnim pravima, osim zemljišnoknjižnih postupaka, iz radnih odnosa, iz obiteljskih odnosa, osim u postupcima sporazumnog razvoda braka u kojima bračni drugovi nemaju maloljetnu zajedničku ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, ovršnim postupcima i postupcima osiguranja kada je riječ o prisilnom ostvarenju ili osiguranju tražbine koja proizlazi iz postupka za koji se može dobiti besplatna pravna pomoć, u postupcima mirnog rješenja spora, a iznimno, u svim ostalim upravnim i građanskim sudskim postupcima kada takva potreba proizlazi iz konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, a u skladu s temeljnom svrhom pružanja besplatne pravne pomoći.
Oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i sudskih pristojbi kao besplatna sekundarna pravna pomoć može se odobriti ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje predujma troškova postupka moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, a pri donošenju odluke osobito će se voditi računa o visini troškova sudskog postupka u kojem se traži oslobođenje.[6]
Sekundarna pravna pomoć odobrit će se i bez utvrđivanja imovnog stanja ako je podnositelj zahtjeva: dijete u postupku radi ostvarivanja prava na uzdržavanje, žrtva kaznenog djela nasilja u postupku radi ostvarivanja prava na naknadu štete koja je počinjenjem kaznenog djela prouzročena, osoba koja je korisnik pomoći za uzdržavanje u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi ili osoba kojoj je korisnik prava na opskrbninu prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.[7]
Primarnu pravnu pomoć korisnici iz naše županije mogu ostvariti i javljanjem u Pravnu kliniku Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Pravna klinika pruža besplatnu pravnu pomoć socijalno ugroženim skupinama, ali i svim ostalim korisnicima koji nemaju dostatnih financijskih prihoda za angažman odvjetnika.
Sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći, Pravna klinika daje opće pravne informacije te izrađuje i pruža pravne savjete. Pravna klinika nije ovlaštena zastupati stranke u sudskim postupcima.
Pravnoj klinici se može obratiti svatko bez obzira na područje Republike Hrvatske u kojem živi/boravi, i to osobnim dolaskom na adresu Palmotićeva 30 uz prethodnu narudžbu na sljedeće brojeve telefona: 01/4811 311, 01/4811 320, 01/4811 324. Pravna klinika zaprima stranke svaki radni dan u terminu od 10 do 12 sati te srijedom i četvrtkom u dva termina, od 10 do 12 sati te od 17 do 19 sati.
Za stranke koje nisu isključivo s područja Grada Zagreba i/ili stranke koje iz drugih razloga ne mogu doći na intervju ili uživo, postoji elektronički obrazac za zaprimanje predmeta dostupan na službenoj stranci Pravne klinike https://klinika.pravo.hr/.
Građani iz ostalih gradova u Republici Hrvatskoj mogu se Pravnoj klinici obratiti i preko vanjskih klinika u 17 različitih gradova. Popis s terminima dolaska studenata iz Pravne klinike se nalazi na sljedećoj poveznici: https://klinika.pravo.hr/za-stranke/vanjske-klinike.
KORIŠTENJE BESPLATNE PRAVNE POMOĆI
Prema Izvješću o ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć i utrošku sredstava u 2022. Ministarstva pravosuđa i uprave, u 2022. pružatelji primarne pravne pomoći pružili su pravnu pomoć u ukupno 31.170 slučajeva. U usporedbi s 2021., u 2022. je došlo do povećanja broja pružene primarne pravne pomoći za 24,93 %. Od navedenog broja najveći dio se odnosi na pravnu pomoć koju su pružile ovlaštene udruge, ukupno 26.102 slučajeva. U odnosu na oblike primarne pravne pomoći ona je u 90,13 % slučajeva pružena u obliku opće pravne informacije i pravnog savjeta. U 2022. zaprimljeno je 3.543 zahtjeva za odobravanje sekundarne pravne pomoći, od čega je odobreno 2.459 zahtjev.[8]
Podaci iz Izvješća svjedoče o tome kako, iako je besplatna pravna pomoć institut koji dugo postoji u hrvatskom pravnom sustavu, još je uvijek nedovoljno poznat i dostupan građanima kao potencijalnim korisnicima te ne osigurava ostvarenje svoje temeljne svrhe; jednakosti pred zakonom i djelotvorne pravne zaštite.
BESPLATNA PRAVNA POMOĆ U EUROPI
Osim što je zagarantirana u okviru hrvatskog pravnog poretka prema pravu Vijeća Europe i EU, pravo na pristup sudu (koje proizlazi iz prava na pravedno saslušanje) trebalo bi biti učinkovito za sve pojedince, bez obzira na njihova financijska sredstva.[9] Iz tog razloga besplatna pravna pomoć obuhvaćena je i u Glavi VI. Povelje Europske unije o temeljnim ljudskim pravima. Povelja jamči da se pravna pomoć osigurava za osobe koje nemaju dostatna sredstva, u mjeri u kojoj je takva pomoć potrebna za osiguravanje učinkovitog pristupa pravosuđu.[10] Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kroz svoje odredbe o pravu na pošteno suđenje[11] također pruža zakonodavni okvir za prepoznavanje prava na besplatnu pravnu pomoć kao temeljnog ljudskog prava.
Prepoznavanje prava na besplatnu pravnu pomoć kao sredstva neophodnog za postizanje jednakosti pred zakonom i učinkovitog funkcioniranja sustava pravnih lijekova u europskom zakonodavstvu doprinjelo je uspostavljanju i širenju mehanizama pružanja besplatne pravne pomoći u europskim državama, no državama je ostavljeno na diskrecijsku odluku način na koji će ispuniti svoju obvezu pružanja besplatne pravne pomoći što otvara pitanje je li to najbolji način kojim se može zajamčiti svim stanovnicima Europe učinkovito ostvarenje prava na besplatnu pravnu pomoć. Takvo pravno uređenje rezultiralo je velikim razlikama u dostupnosti, kvaliteti i učinkovitosti sustava besplatne pravne pomoći između država.[12]
Promatrajući države članice EU i Vijeća Europe ističu se neke dobre prakse europskih država u pružanju besplatne pravne pomoći koje je iznjedrilo ovakvo pravno uređenje na razini Europe, pa je tako, umjesto hrvatskog sustava direktnog obraćanja pružatelju besplatne pravne pomoći, u Španjolskoj Glavno vijeće Španjolske odvjetničke komore uspješno implementiralo sustav koji omogućuje podnositeljima zahtjeva da putem jedinstvene internetske ulazne točke zatraže pravosudnu pomoć za troškove postupka i imenovanje odvjetnika. To za podnositelje zahtjeva znači da ne moraju prikupljati različitu dokumentaciju potrebnu za njihove prijave, već samo pristupiti internetskoj stranici za pružanje pravne pomoći što značajno smanjuje vrijeme za obradu njihovog zahtjeva te tako olakšava samo ostvarenje prava na besplatnu pravnu pomoć.[13]
Zaključno, možemo utvrditi da je pravo na besplatnu pravnu pomoć ostvarenje prava na pristup sudu koje proizlazi iz prava na saslušanje i kao takvo, postalo je sastavni dio osnovnih načela i ljudskih prava europskog pravnog poretka kroz zakonodavstvo i sudsku praksu tijela Vijeća Europe i tijela Europske unije. Mogućnost ostvarenja pravednog suđenja i samog pristupa pravosudnom sustavu nikako ne bi trebala ovisiti o financijskom ili društvenom položaju, stupnju obrazovanja ili stupnju snalaženja u pravnom poretku sudionika u postupku, već se mora jamčiti kroz učinkovit sustav besplatne pravne pomoći. Pri uspostavljanju sustava pružanja besplatne pravne pomoći potrebno je izbjegavati podizanje barijere između pružatelja i korisnika besplatne pravne pomoći koju uzrokuju nesistematizirani i komplicirani sustavi. Svaki bi pravni sustav, pa tako i hrvatski, da bi zaista jamčio zaštitu prava na pošteno suđenje i pristup sudu trebao na lako dostupan i svima razumljiv način omogućiti ostvarenje prava na besplatnu pravnu pomoć svim sudionicima kojima ne stoje na raspolaganju druge mogućnosti pravne zaštite.
[1] Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (NN 143/13, 98/19, dalje: ZBPP), čl. 3.
[2] ZBPP, čl. 3.
[3] ZBPP čl. 6.
[4] ZBPP čl. 9., čl. 12.
[5] ZBPP čl. 10.
[6] ZBPP čl. 13.
[7] ZBPP čl. 15.
[8] Izvješće o ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć i utrošku sredstava u 2022., Ministarstvo pravosuđa i uprave.
[9] European Union Agency for Fundamental Rights and Council of Europe, 2016: Handbook on European law relating to access to justice, str. 61.
[10] Povelja Europske unije o temeljnim ljudskim pravima (2016/C 202/02), čl. 47. st. 3.
[11] Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), čl. 6.1.
[12] Europski sud za ljudska prava, Airey v. Ireland, No. 6289/73, 9. listopada, 1979, para. 26.
[13] 2014 Crystal Scales of Justice Prize organised jointly by the Council of Europe and the
European Commission