Nasilje u obitelji, odnosno intimnim odnosima, može poprimiti različite oblike i ne može se svesti isključivo na fizičko ili seksualno zlostavljanje; ono „obuhvaća različite oblike, uključujući prijetnje ili namjeru upotrebe fizičke sile, seksualno nasilje (s mogućnošću nanošenja teških ozljeda), kombinaciju ovih dviju oblika nasilja (s mogućnošću oštećenja ili smrti), emocionalno zlostavljanje, taktike prisile, ili kombinaciju seksualnog i psihičkog zlostavljanja od strane trenutnog ili bivšeg partnera (Jambrešić, 2016: 2, prema: Kelly: 2011)“.
Iako se u ulozi žrtve nasilja najčešće nalaze žene, čimbenici za postati žrtvom obiteljskog nasilja nisu spolno uvjetovani. Novija istraživanja govore o tome da su muškarci sve češće žrtve obiteljskog nasilja, odnosno nasilja u intimnim vezama. Primjerice, u Njemačkoj se godišnje registrira oko 26.000 muškaraca kao žrtava obiteljskog nasilja. To znači da su oko 20 posto žrtava obiteljskog nasilja muškarci, ali to nije slučaj samo u Njemačkoj nego i u ostalim zemljama Europe. Problem je što je ponuda za pomoć muškarcima malo jer se obično smatra da oni nisu ranjivi. Općenito govoreći, obiteljsko nasilje nad muškarcima je nasilje koje „doživljavaju muškarci ili dječaci unutar intimnih veza, kao što su brak, kohabitacija, romantične veze, ili unutar obitelji (Srivastava, 2016: 1194)“. Muškarci najčešće pate od psihološkog, odnosno emocionalnog, te ekonomskog nasilja čije posljedice nisu toliko prepoznatljive i vidljive kao što je to slučaj s fizičkim nasiljem. Jedan od glavnih problema muškaraca kao žrtava nasilja u obiteljskim ili intimnim odnosima je taj što muškarci ne shvaćaju da im je pomoć potrebna, tj. ne prepoznaju da su žrtva nasilja ili ih je sram potražiti pomoć. S obzirom da je općeprihvaćena slika u društvu ta da muškarac ne smije biti ranjiv i da se upravo on nalazi u ulozi nasilnika, a ne žrtve te da se o nasilju nad muškarcima u obiteljskim i intimnim vezama govori nažalost samo kroz šalu, razumljivo je da osjećaju sram i strah od diskriminacije te stigmatizacije.
Kako bi se smanjila netolerancija društva te povećala senzibilizacija prema muškarcima žrtvama obiteljskog nasilja potrebno je popularizirati ovu temu te razviti i provoditi programe smanjivanja nasilja nad muškarcima kao i tretmanske programe za muškarce žrtve nasilja u obiteljskim i intimnim vezama, s naglaskom na smanjivanju štetnih posljedica nasilja kao što su razvijanje raznih psihičkih problema poput depresije, suicidalnih misli, posttraumatskog stresnog poremećaja, manjka samopouzdanja i samopoštovanja, socijalna izolacija, sram, ali i strah od budućih intimnih veza i općenito nepovjerenje u žene. Nasilje može izazvati brojne i dugotrajne probleme i poteškoće koje se ne mogu svladati i riješiti bez pomoći stručnjaka te upravo zbog toga bi trebao postojati veći broj službi koje bi primarno bile namijenjene pomoći muškarcima koji su žrtva nasilja u obiteljskim, intimnim odnosima.
Ukoliko ste žrtva nasilja i trebate pomoć, obratite nam se s punim povjerenjem na telefonski broj: 020 311 625, e – mailom info@desa-dubrovnik. hr ili osobnim dolaskom na adresu Frana Supila 8.
Niste sami!
Tekst pripremila:
Volonterka DEŠE – Tina Mehičić