Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 22. rujna s ciljem senzibiliziranja javnosti na pojavnost i rasprostranjenost ovog javno-društvenog fenomena kao i ukazivanja na nužnost sustavnog ulaganja napora u suzbijanje i prevenciju problema nasilja nad ženama.
Procjenjuje se da je svaka treća žena u EU doživjela neki oblik nasilja. U razdoblju od 2020. do 2023. Državni zavod za statistiku sudjelovao je u EUROSTAT-ovom istraživanju o rodno uvjetovanom nasilju u Hrvatskoj, s uzorkom od 23 tisuće ispitanika/ca. Prema podacima za Hrvatsku, 27% žena izjavilo je da je doživjelo psihološko nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera, a 8% njih bilo je žrtva tjelesnog nasilja od partnera, uključujući prijetnje. Najviše nasilja doživjele su žene u dobi od 18 do 29 godina (37%).
Praćenje pojavnosti nasilja u obitelji kao oblika nasilja nad ženama pokazuje da u Hrvatskoj broj kaznenih djela nasilničkih ponašanja u obitelji kontinuirano i osjetno raste. U usporedbi s 2015. godinom, kada je zabilježeno 2.220 takvih kaznenih djela, prošle godine evidentirano ih je 9.167, što u razdoblju 2015.-2024. predstavlja rast od 313%, dok se broj prekršajnih djela nasilničkih ponašanja u obitelji istovremeno i u istom razdoblju prepolovio (sa skoro 14.000 u 2015., na ispod 7.000 u 2024).
Nasilje nad ženama predstavlja kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije nad ženama. Svjetska zdravstvena organizacija definira ga kao svaki čin rodno uvjetovanog nasilja koji rezultira, ili može rezultirati tjelesnom seksualnom ili mentalnom štetom ili patnjom kod žena, uključujući i prijetnje takvim činom. Prema Istanbulskoj konvenciji, odnosno Konvenciji Vijeća Europe u sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, rodno uvjetovano nasilje podrazumijeva nasilje koje je usmjereno protiv žene zato jer je žena, odnosno riječ je o nasilju koje nesrazmjerno pogađa žene.
Nasilje nad ženama utkano je u patrijarhalne društvene vrijednosti i povezano s neravnopravnom raspodjelom moći među rodovima. Većinu nasilja prema ženama čine njihovi najbliži – supruzi, partneri ili bivši partneri, a veliki broj žena smrtno strada upravo nakon što se odluči prekinuti nasilnički odnos.
Veliki postotak žena koja pretrpi nasilje od svog bivšeg ili sadašnjeg supruga ili životnog partnera ne prijavljuje nasilje. Razlozi su mnogobrojni – nepovjerenje u sustav, osuda okoline, egzistencijalna i financijska zavisnost, strah od nasilnika, stigmatizacija i okrivljavanje žrtve.
Borba protiv nasilja nad ženama zahtjeva kontinuiranu i kvalitetnu međusektorsku suradnju svih društvenih dionika – na institucionalnoj i vaninstitucionalnoj razini.