Zašto se nasilje teško prijavljuje?

Zašto se nasilje teško prijavljuje?

Nasilje je raširen društveni fenomen u kojem je prisutna nejednakost moći između počinitelja i žrtve nasilja. Nasilje se događa bez obzira da li su počinitelji i žrtva nasilja određene rase, spoli, dobi, vjeroispovijesti i društvenog statusa. Također, nasilje se može doživjeti u različitim društvenim aktivnostima i skupinama, kao što su: obitelj, škola, radno mjesto i dr.

Postoje različiti oblici nasilja. Nasilje može biti: tjelesno nasilje – primjena fizičke sile bez obzira da li je ozljeda nastupila (npr. guranje, gušenje, šamaranje, sprječavanje kretanja i dr.) Psihičko ili emocionalno nasilje – ponašanje počinitelja nasilja usmjereno je na primjenu psihičke prisile što kod druge osobe – žrtve nasilja uzrokuje strah, uznemirenost, povredu dostojanstva. Različiti su postupci počinitelja koji ukazuju na psihičko nasilje, to su najčešće: verbalno nasilje i napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, zabrane, prijetnje i dr.[1] Seksualno nasilje – uključuje bilo koji seksualni čin ili pokušaj ostvarivanja seksualnog čina bez pristanka druge osobe, neželjeni seksualni komentari ili prijedlozi koji su usmjereni protiv osobe i njene seksualnosti. Ovakav oblik nasilja, kao i ostali oblici nasilja se mogu počiniti bilo gdje, unutar obitelji, u partnerskim vezama i dr. [2] Ekonomsko nasilje – uključuje: oštećenje ili uništenje osobne ili zajedničke imovine, zabranu ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva. [3]

Prilikom objave u medijima o tome da je neka osoba doživjela neki oblik nasilja, društvo se često pita da li je istina da je osoba doživjela nasilje. Štoviše, ako žrtva duže vremena trpi nasilje, društvo se opet pita: Zašto žrtva nije prije prijavila nasilje ukoliko ga je uopće doživjela?

Postoje različiti razlozi zašto se nasilje teško prijavljuje ili ne prijavljuje. Priručnik za psihosocijalnu podršku za žrtve nasilja (nakladnik – Rosa: Centar za žene žrtve rata) navodi glavne razloge za suzdržavanje od otkrivanja zlostavljanja (nasilja). To su: okrivljavanje samog sebe, osjećaji krivnje, srama i neugode; strah da nitko neće povjerovati da se nasilje dogodilo ili se događa; strah od pojačavanja nasilja ukoliko se nasilje prijavi; strah od formalnog postupka i posljedica tih postupaka ( policija, sud, Centar za socijalnu skrb); manipulacije i prijetnje zlostavljača; privrženost zlostavljaču i dr.

Postoje određeni rizici koji su povezani s traženjem pomoći ili odlukom o odlasku. Neki od rizika fizičkog nasilja i psihološke povrede mogu biti: jačanje prijetnji i zlostavljanja koji mogu dovesti do ozljeđivanje žrtve nasilja, djece, obitelji i drugih bliskih ljudi; počinitelj nasilja ne prestaje sa zlostavljanjem, uhođenjem te raznim verbalnim i emocionalnim napadima. U obiteljskom nasilju česti su rizici povezani s djecom: negativan utjecaj na djecu zbog nasilja i raspada obitelji, povećani rizici za djecu prilikom kontakta s počiniteljem nasilja, gubitak djece i sl. Žrtve nasilja trpe i financijske rizike. Financijski rizici uključuju: zabrinutosti zbog nemogućnosti plaćanja sudskih troškova, lošiji životni standard s rizicima gubitka imovine i doma, mogući gubitak posla zbog preseljenja ili samostalne skrbi za djecu te nemogućnost obavljanja posla zbog prijetnji i zlostavljanja. Rizici koji ometaju žrtvu pri prijavi nasilja mogu biti vezani i uz odnose i to, pogotovo, gubitak odnosa s partnerom, počiniteljem nasilja; gubitak pomoći oko djece, prijevoza i kućanstva te gubitak skrbnika ukoliko je žrtva nasilja starija osoba ili osoba s invaliditetom. Obitelj, prijatelji i zajednica su važni faktori prilikom utvrđivanja rizika zbog kojih žrtve nasilja često ne prijavljuju nasilje. Neki od najistaknutijih rizika su: strah od stigmatizacije i negativnih reakcija obitelji, prijatelja i zajednice, ne povjerenje u žrtvin iskaz, okrivljavanje i osuđivanje žrtve, zabrinutost žrtve da će nakon traženja pomoći od obitelji, prijatelja i zajednice biti na teret, tradicijska ( kulturna i religijska) vjerovanja zbog kojih se vrši pritisak na žrtvu da ostane u odnosu u kojem trpi nasilje te zabrinutost da će se pogoršati situacija i nasilje ukoliko osoba potraži bilo kakvu pomoć. [4]

Žrtve nasilja, poglavito obiteljskog nasilja, često se teško odlučuju prijaviti nasilje zbog različitih razloga i rizika koji su vezani uz prijavu nasilja. Rizici su vezani uz obiteljske, osobne okolnosti kao i okolnosti vezane uz okolinu. Zadaća svih nas, stručnjaka koji rade sa žrtvama nasilja kao i svake osobe je pružiti žrtvi što povoljnije okolnosti u kojima će žrtva steći sigurnost i povjerenje da nasilje prijavi. Uz podršku i ne stigmatizaciju zajednice i institucija, žrtve će se češće odlučiti nasilje prijaviti.

Ukoliko ste žrtva nasilja u obitelji ili bilo kojeg drugog oblika nasilja te vam je potrebna pravna i psihološka pomoć, emocionalna podrška prilikom prolaženja postupka prijave nasilja, sudskog postupka i/ili bilo koje druge usluge iz naše nadležnosti, obratite se nama na telefonski broj: 020 311 625, e – mailom zip@desa-dubrovnik. hr ili osobnim dolaskom na adresu Frana Supila 8.


[1] SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava: Vrste nasilja

[2] Svjetska zdravstvena organizacija prema SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava: Vrste nasilja

[3] Sigurno mjesto – Oblici nasilja

[4] Centar za žene žrtve rata – Rosa: Priručnik – Psihosocijalna podrška za žrtve nasilja u obitelji i drugih oblika rodno utemeljenog nasilja

Tekst pripremila:

volonterka DEŠE- Ana Žerovnik Vidak