Prilikom prijave nasilja u obitelji, policija kvalificira takvo djelo ili kao Prekršaj iz čl. 10
Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24) ili kao neko
od kaznenih djela koje su obuhvaćeni Kaznenim zakonom (NN 125/11, 144/12, 56/15,
61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24).
Prema članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nasilje u obitelji je:
- Primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda
- Tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci
- Psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost
- Ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili
osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim
radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava
za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci - Zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje
dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi
tjelesne ili duševne patnje.
Žrtva nasilja u obitelji prema ovom zakonu ima slična prava kao i žrtva kaznenog djela.
Važno je napomenuti da žrtva prekršaja nasilja u obitelji ima pravo na pratnju osobe od
povjerenja po njezinu izboru pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje od prijave
prekršaja do pravomoćnog okončanja prekršajnog postupka, ima pravo i na opunomoćenika
u postupku, pravo biti ispitana na policiji od strane osobe istog spola, itd.
Novost u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji je da žrtva ima pravo predložiti da bude
ispitana putem audio – video linka.
Važno je istaknuti da žrtva može predložiti izricanje zaštitnih mjera i prije pokretanja
prekršajnog postupka ili tijekom prekršajnog postupka. Zaštitne mjere se izriču prije
pokretanja prekršajnog postupka na prijedlog žrtve ili drugog ovlaštenog tužitelja ako
postoji izravna opasnost za sigurnost žrtve ili članova njezine obitelji odnosno člana
zajedničkog kućanstva.
Zaštitne mjere se mogu izreći i po službenoj dužnosti, na prijedlog ovlaštenog tužitelja,
žrtve ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
Prema Prekršajnom zakonu (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18,
114/22), ovlašteni tužitelji su: državni odvjetnik, tijelo državne uprave, pravna osoba s
javnim ovlastima, oštećenik.
Ovlašteni tužitelj u kaznenom postupku može biti: državni odvjetnik, privatni tužitelj
(tužitelj koji je podnio privatnu tužbu radi progona kaznenih djela za koja se progoni
po privatnoj tužbi) i oštećenik kao tužitelj (tužitelj koji je preuzeo progon od državnog
odvjetnika koji nije pokrenuo ili je odustao od kaznenog progona).
Kazneni postupak se provodi na zahtjev ovlaštenog tužitelja.
Za djela za koja se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti ovlašteni tužitelj
je državni odvjetnik, a za djela za koja se kazneni postupak pokreće po privatnoj tužbi
ovlašteni tužitelj je privatni tužitelj. Za kaznena djela za koja je to propisano zakonom
državni odvjetnik pokreće kazneni postupak samo na prijedlog žrtve. Ako zakonom nije
drugačije propisano, državni odvjetnik je dužan pokrenuti kazneni postupak ako postoji
osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje se kazneni postupak
pokreće po službenoj dužnosti, a nema zakonskih smetnji za progon te osobe.
Sud odlučuje hoće li počinitelju nasilja u obitelji izreći neku od zaštitnih mjera. Zaštitne
mjere se propisuju Prekršajnim zakonom (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17,
118/18, 114/22) i zakonima kojim se propisuje prekršaj.
To znači da sud može počinitelju
nasilja u obitelji propisati neku od mjera koje su propisane Prekršajnim zakonom kao i
mjeru propisanu Zakonom o zaštiti od nasilja od obitelji.
Zaštitne mjere prema Prekršajnom zakonu (NN39/13,157/13, 110/15):
- Obvezno liječenje od ovisnosti
- Zabrana obavljanja određenih dužnosti ili djelatnosti
- Zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova prema pravnoj osobi
- Zabrana stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija
- Zabrana poslovanja s korisnicima državnog ili lokalnih proračuna
- Zabrana upravljanja motornim vozilom
- Zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja
Vrste zaštitnih mjera prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji:
- Obvezni psihosocijalni tretman
- Zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji
- Udaljenje iz zajedničkog kućanstva
- Obvezno liječenje od ovisnosti
Više o zaštitnim mjerama i pravima žrtve prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji
možete pronaći u prilozima.