DEŠA većinom radi s korisnicima koji trpe dugotrajno nasilje u obitelji i/ili s korisnicima
koji su doživjeli različite prijetnje, tjelesne ozljede, prijevare i dr. Ono što je zajedničko
svim našim korisnicima je da su doživjeli ili doživljavaju događaje koji su izrazito teški i
utječu na cjelokupno njihovo funkcioniranje – od emocionalnih i misaonih procesa do
ponašajnih i tjelesnih načina funkcioniranja.
Primjerice, osoba koja je doživjela dugotrajno nasilje u obitelji, često se nosi s time na
način da ima izrazito nisko samopouzdanje koje se može manifestirati na način da osoba
ima mnogobrojne misli o vlastitoj nevrijednosti, okrivljavanja, ponovnog proživljavanja
događaja i dr. Osjeća se tužno, bezvoljno, frustrirano. Ponaša se na način da se povlači u
razgovoru s drugom osobom, povlači se iz socijalnih kontakata, smanjuje ih i često preispituje
svoje vlastite postupke. Može imati i tjelesne posljedice, primjerice, glavobolju, bolove u
trbuhu, manjak koncentracije, nesanicu, noćne more i dr. Ovo je samo jedno pojašnjenje
jednog načina funkcioniranja osobe kod nedostatka samopouzdanja.
Potrebno je napomenuti da se svaka osoba usklađuje s proživljenim nasiljem na svoj
način. Neki ljudi se samom prijavom nasilja osnaže, budu zadovoljniji sa sobom i izgrade
bolje odnose s drugima. Drugi ljudi trebaju pomoć, potporu i osnaživanje kako bi prijavili
nasilje i kasnije kako bi izgradili pozitivnu sliku o sebi i kvalitetnije odnose koji se temelje
na uvažavanju, ljubavi i pripadanjem, a ne na kontroli.
Jako je važno da i stručnjaci koji rade s obiteljima i pojedincima koji su doživjeli neki
oblik nasilja od bliske osobe ili od nepoznate osobe budu upoznati da osoba koja je doživjela
nasilje može otežano funkcionirati kao roditelj, partner, član obitelji, zaposlenik i dr.
Svakoj osobi koja otežano funkcionira u svojoj okolini treba podrška i razumijevanje
od strane stručnjaka jer se onda povećava šansa da nas osoba s kojom radimo čuje i
prihvati naše prijedloge.
Nebrojeni broj puta ljudi koji su doživjeli bilo koju vrstu nasilja dijele svoj život na prije
i poslije. Prije toga događaja ili dugotrajnog nasilja, živjeli su puno zadovoljnije. Ostvarivali
su se u različitim aspektima života: poslovnom, osobnom i obiteljskom. Družili su se, bili
prijatelji, majke, očevi, partner/partnerica i dr. Doživljavanjem teških događaja kao da
vrijeme zastane i iza svega toga ostaje samo velika bol, žalost i nepovjerenje prema sebi
i drugima (a tako i stručnjacima).
Sasvim je očekivano da se ljudi, doživljajem nasilja pomalo izgube u tome svemu. Nasilje
je nešto što ni jedna osoba ne želi doživjeti, a posljedice su dalekosežne. Ne obuhvaćaju
samo jednu generaciju nego se sve te posljedice mogu prenositi s koljena, na koljeno. S
majke / oca na djecu, unuke i dr.
Doživjeli ste nasilje i sada kako dalje?
Prvi korak je vjerovati u sebe da nije tvoja odgovornost za nasilje i prijaviti nasilje
policiji, PU Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili državnom odvjetništvu. Važno je obratiti
se osobama od povjerenja iz reda prijatelja, članova obitelji. Oni su prvi ti koji vam mogu
pružiti podršku nakon proživljenog nasilja.
Osobe od povjerenja koje nisu svjedoci proživljenog nasilja i koji imaju poslovnu
sposobnost možete sa sobom povesti kao pratnju prilikom prijave nasilja.
Napominjemo da ovu mogućnost pratnje možete dobiti i od stručnjaka koji pružaju
podršku žrtvama i svjedocima kaznenih djela.
Imate pravo iskoristiti svu moguću podršku i pomoć (institucijsku i izvaninstitucijsku)
za oporavak od proživljenog nasilja.