Naši prostori, bio to cjelokupan Balkan ili samo Hrvatska, ma da obogaćeni predivnim vrlinama, uvelike zaostaju kada su u pitanju određeni društveni problemi. Naravno, isuviše bi utopično i nerealno bilo tvrditi kako je u ostatku svijeta potpuno obrisana svaka pojava društvene nepravde, nasilja ili zlostavljanja, no i dalje Zapad, sa svim svojim manama i vrlinama, u ovom pogledu mnogočime prednjači nad našim prostorima. Dotičući se konkretno pojma psihološkog nasilja, centralnog pojma ovog članka, cilj nam je navesti čitatelja na razmišljanje o tome koliko način na koji smo odgajani i društvo u kojem se nalazimo “neglektira” ovaj fenomen. „Naši“ ljudi, posebice danas, jako se lako zgroze na evidentne znakove vidljivog fizičkog nasilja, što samo po sebi naravno nije nimalo loše, no što je s onim nasiljem koje se ne stavlja pred nas u obliku rana i masnica? Jesmo li na njega slijepi zato što je jednostavnije šutjeti i okrenuti glavu u drugu stranu ili je zaista gotovo nemoguće uočiti žrtvu ovog manje uočljivog nasilja (djelomično i zbog uvriježenih društvenih obrazaca)? Što je uopće psihološko nasilje, kakve posljedice nosi i zašto o njemu ne progovaramo?
Samo po sebi psihološko nasilje dugo nije bilo u centru istraživačkih interesa jer se sav fokus pridavao seksualnom i fizičkom nasilju, dok se pojam psihološkog nasilja često odbacivao pod jednostavnom etiketom lošeg ili disfunkcionalnog odnosa – bilo to u kontekstu partnerstva, obitelji ili nečeg drugog. Unatoč usredotočenosti prošlosti na više vidljivim oblicima, psihološko nasilje treba biti sve, samo ne zanemareno, Prisutni oblici manipulacije i drugih destruktivnih tehnika u ovom samozatajnom procesu mogu doprijeti do žrtve u tolikoj mjeri da više ni one same često nisu u stanju prepoznati što im se zapravo događa.
Konkretizirano – psihološko nasilje, nazvano još i emocionalno nasilje zbog velikog emocionalnog impakta koji ima na žrtvu, odnosi se na razne oblike emocionalnog zlostavljanja čiji je cilj u potpunosti preuzeti kontrolu nad žrtvom. Uključuje razne poruge, omalovažavanja, zabrane (npr. druženja ili izlaska), prijetnje, ismijavanja, gaslighting, ucjenjivanje i druge vidove manipulacije žrtvinim osjećajima. Ovakva ponašanja mogu imati, a najčešće i imaju iznimno štetne posljedice po psihičko zdravlje žrtve, njeno poimanje sebe i vlastitog samopoštovanja.
U određenim emocionalno obojenim odnosima, u kojima je žrtva emocionalno involvirana sa svojim zlostavljačem, psihološko nasilje postiže najveći razarajući učinak. Dok smo manje skloni dopustiti šefu, suradniku ili strancu na putu da i na kakav način ugrozi našu psihološku dobrobit, zapravo smo u puno većoj mjeri skloni dopustiti isto ljudima koje volimo i za koje najčešće smatramo da vole nas – obitelji i partnerima. Paradoksalno zar ne? Možda se ponekad zapitamo kako je moguće da netko očigledno zlostavljan od strane osobe koju voli može to ignorirati, no zaboravljamo kako je lagano upasti u vrtlog ljubavi i disfunkcionalnih odnosa koji, kombinirani s manipulativnim tehnikama, zapravo odcjepljuju žrtvu od viđenja stvarnosti. Spremni smo na sve za one koje volimo, no problem nastaje kada to “sve” zapravo znači da im dopuštamo da nas otuđe od nas samih.
Psihološko nasilje često nije prepoznato niti od okoline žrtve niti institucija, a žrtva zbog osjećaja straha, krivnje, srama i vlastitog okrivljavanja za doživljeno nasilje u zastrašujuće puno slučajeva nikada ni ne potraži pomoć. Ozbiljnost psihološkog nasilja se unatoč modernom 21. stoljeću idalje umanjuje, samo zato što ne dovodi do vidljivih posljedica. Naglašavamo kako emocionalna i psihološka šteta za žrtvu može biti enormna i kako je nužno pojačati svijest o ovom fenomenu u društvu, jer žrtva nikada nije i ne može biti okrivljavana za traume koje su joj udjeljene tuđim manipuliranjem i nedjelima. Zapamtite, nasilje NIJE ljubav. Stoga, ukoliko ste, ili pak znate nekoga tko je i na kakav način žrtva psihološkog nasilja ili nasilja uopće, znajte da imate potpuno pravo, štoviše dužnost, i prema sebi i ostalima, progovoriti bez srama i krivnje.
Pritom, ukoliko vam je potrebna pravna i psihološka pomoć, emocionalna podrška prilikom prolaženja postupka prijave nasilja, sudskog postupka i/ili bilo koje druge usluge iz naše nadležnosti, obratite se nama na telefonski broj: 020 311 625, e – mailom info@desa-dubrovnik. hr ili osobnim dolaskom na adresu Frana Supila 8.
Tekst napisala: Leona Kristić, volonterka DEŠE
Mihoci, H. (2019). Psihološko nasilje u partnerskim vezama. [Diplomski rad]. Sveučilište u Zagrebu.